Naša se ishrana veoma promijenila u poslednjih sto godina. Zajedno sa smanjenim kretanjem ona je odgovorna za nastanak i širenje mnogih civilizacijskih bolesti, koje su prije dvadesetog vijeka bile rijetke, kao što su srčana oboljenja, osteoporoza, visok krvni pritisak i dijabetes. Tokom cjelokupne istorije čovječanstva, ljudska vrsta se prilagodila određenoj ishrani, koja se veoma razlikuje od današnje.
Posmatranjem naše prvobitne ishrane dobijamo uvid u one namirnice i hranjive supstance za koje je naše tijelo stvoreno.
Naši preci su se hranili uglavnom svježim biljnim namirnicama u obliku opalih koštunjavih plodova, sjemenki, korijenja, divljih žitarica, mahunarki i voća. Ugljeni hidrati su se konzumirali mahom u obliku integralnih žitarica, koje sadrže dovoljno dijetetskih vlakana, vitamina i minerala. Rafinisani ugljeni hidrati i šećer skoro da i nisu postojali u ishrani naših predaka. Nasuprot tome oni danas čine glavninu naše ishrane.
Naša prvobitna ishrana sadržavala je ukupno mnogo manje masnoća, a udio višestruko nezasićenih masnih kiselina (zdrave masti iz biljnih ulja) bio je tri do četiri puta veći od udjela zasićenih masti (nezdrave masnoće životinjskog porijekla). Danas konzumiramo dva do tri puta više zasićenih nego nezasićenih masnoća. Naši preci su jeli posno meso divljači (samo nekih 4% kalorija bile su masti), dok naša današnja stoka ima mnogo više masti (juneće ili svinjsko meso se sastoji od 25-30% masti). Divljač daje u velikim količinama zdrave, esencijalne masne kiseline (EPA i DHA).
Tovljene životinje skoro i ne posjeduju ove masne kiseline.
Ishrana naših predaka bila je mnogo bogatija vitaminima i mineralima. Ta ishrana je u poređenju sa našom današnjom, na primjer, davala tri do četiri puta više kalcijuma i magnezijuma, šest puta više vitamina C, mnogo više dijetetskih vlakana, vitamina E i cinka.
Naša prvobitna ishrana sadržavala je deset puta više kalcijuma nego natrijuma. Taj odnos se danas sasvim izmjenio: danas jedemo četiri puta više natrijuma nego kalcijuma (prethodna slika).
Ishrana naših predaka je posjedovala znatno veći antioksidativni kapacitet. Svaka biljka proizvodi antioksidante da bi zaštitila sjeme i plod od uticaja kiseonika i UV zračenja. Zato je neophodno da i čovjek, kako bi se zaštitio od prebrzog procesa starenja i degenerativnih procesa, postigne ravnotežu između antioksidanta i slobodnih radikala.
Naša moderna ishrana veoma se razlikuje od one kojom se naša vrsta “uzdizala”. Po prirodi, mi nismo stvoreni za prerađene namirnice, bez hranjive vrijednosti, sa puno šećera, masti životinjskog porijekla, soli i aditiva.
Burgerštajnov PRIRUČNIK HRANJIVIH SUPSTANCI
CaliVita put do zdravlja 